All That You Can't Leave Behind

06.05.2010.

Cijeli naš život se sastoji od zaboravljanja i ostavljanja. Zaboravljanja stvari. Ostavljanja ljudi. Svaki dan ostavljamo ljude. Ostavljamo ih bez saznanja da ih volimo,bez vjere da su nam važni. Ostavljamo ih jer nam je lakše reći: „Sutra ću.“ Nego to zapravo učiniti,sada,kada to i osjećamo. Jer tko zna što će biti sutra? Sutra nećemo biti isti, niti će oni biti isti. Uzimamo ljude zdravo za gotovo, očekujući da će oni uvijek biti tu, i čekati samo nas. Zapitajte se. Sigurno u životu imate barem jednu osobu koju ste uzimali ili uzimate zdravo za gotovo. Osobu koja vas voli,a vi joj ne zuvraćate istu ljubav. Možda joj ne možete uzvratiti tu ljubav. A možda ne želite. Možda se ne trudite dovoljno. Nema goreg osjećaja od saznanja da nikada nećete biti dovoljni,dovoljno dobri,dovoljno lijepi,dovoljno pametni. Koliko god mi ljudi zaboravljali i bježali od stvari,ljudi, neke stvari jednostavno ne možemo ostaviti iza sebe. Neke osjećaje ne možemo zaboraviti, misleći da će ih vrijeme izbrisati. Rane zarastaju, ali ožiljci ostaju, i uvijek su tu. Da nas podsjete, da nam ponovno ispričaju priču koju mi želimo zaboraviti. Istina,prošlost je prošlost,ali ne treba biti zaboravljena. Jer upravo naša prošlost je stvorila nas,takve kakve jesmo. Prošlost nas je dovela upravo do ovog trenutka, naučila nas je smijati se sa slomljenim srcem, tješiti druge iako nama treba utjeha, prošlost nas je učinila jačima,boljima. Učinila nas je stvarnim ljudima.

„Sve što nas čini takvima,da vidimo se i bez gledanja,da dignemo se poslije padanja,mirno spava u pjesmama.“

Čemu se nadaš srce moje?
Ja nisam dovoljno taj...




Komentiraj { 3 } Print - On/Off - #

Brave New World

02.03.2010.

The Desperate Kingdom of Love


Zvoni.Glazba se pokušava probiti do mojih ušiju kroz žamor i gužvu bezbroj ljudi.Mrštim se.Pokušavam čuti pjesmu,ali ne uspijevam.Neizanteresirano lutam od lica do lica,tražeći ni sama ne znam što.Ugledam te kako dolaziš iz suprotnog smjera,smiješ se kao i uvijek,i na trenuak odlutam i zamišljam kako bi bilo da si moj.I odjednom,više nisam namrštena,ni neizanteresirana.Odjednom sve ovo ima smisla.I poželim ti prići,reći sve što vrtim u glavi svaki put kad te vidim,zagrliti te i ostati zarobljena u tom trenutku.Osjećam da će mi srce iskočiti ako to ne napravim,da ću nestati...Ali opet se javlja onaj glas u mojoj glavi koji mi govori da to ne mogu...I ja odustajem,nadajući se da ću jednom prestati biti prokleta kukavica.I pobijediti strah!
Opet gužva.Moj omiljeni kafić,moji najdraži i savršena glazba.Zaboravila sam na tebe i uživam.Ne razmišljam što bi moglo biti,i moje srce se ne muči s neostvarivim čežnjama.A onda opet ti i taj tvoj očaravajući osmijeh koji izranja iz gužve i tjera me da te čvrsto zagrlim i ne pustim.Ali opet nemam dovoljno hrabrosti....I tako prolazi još jedan dan,još jedna prilika,a ja čekam i nadam se čudu.Čudu koje će jednom doći.I spasiti me.Spasiti me od same sebe.Spasiti me od očaja.I doći će to čudo.Znam da hoće.Mora.Vjerujem u to.Stvarno vjerujem.I živim za taj dan.
Priznajem,ponekad prođu dani,a da te se ni ne sjetim.Zaboravim.Jednostavno odlutam.Sama.Sa svojim mislima,bez tebe da mi mutiš razum i igraš se s mojim osjećajima.A onda opet ti.Samo ti.Tvoj osmijeh.Pogled koji razara.I opet,opet,opet moje srce luduje.Želi više.Više od onog što ima.A ima puno.I pogledam te i iznenada shvatim,shvatim ono što sam već odavno znala...Ono što srce uvijek pokušava zaboraviti i sakriti: „Ja nisam tvoja - ne postojim!!!“

"Od prvog trena za tobom žeđam...!"

Komentiraj { 2 } Print - On/Off - #

To Wish Impossible Things

12.01.2010.

Za mene je najljepši onaj osjećaj prije spavanja,kada razmišljam o proteklom danu i radujem se idućem. Volim taj osjećaj. Osjećaj da će se sutra dogoditi nešto predivno. Osjećaj da mi ništa ne može nauditi dok sam tu, u svom malom gradu, u svojoj kući, u carstvu svoje sobe. Ponekad me strah, ali strah brzo nestaje,jer znam da me netko čuva i pazi na mene... Obožavam taj osjećaj!!! Osjećaj neizvjesnosti. Jer ako ne znam što će se dogoditi sutra,moglo bi biti fantastično. I uvijek iznova zahvalim Bogu što je imao toliko milosti i podario mi prekrasan dom,prave prijatelje,i obitelj koja me razumije(donekle). I tako ja utonem u san prepuna nada, s mirom u srcu...
Jedna osoba me nedavno upitala što očekujem od nove godine. Iskreno nisam znala odgovor na to pitanje. Valjda jer ništa ne očekujem. Uvijek se bojim očekivanja, jer često nose sa sobom previše razočarenja. Draža mi je nada... sveprisutna nada,koja mi uvijek daje snage da nastavim. Mislim da prepostavljate da ja kao veliki optimist, se nadam najboljem u novoj godini. Unatoč krizi,recesiji i ne baš svijetloj budućnosti(tako bar „ pametniji“ kažu)... ali znate što? Ja vjerujem da će biti dobro. Sve dok budemo radili, vjerovali i imali ljubavi jedni za druge,ali i za našu domovinu.
I nitko mi to ne može oduzeti,moju nadu i vjeru. Jer što god mi učinili, ne mogu me uništiti jer ja vjerujem i nadam se. I čak kad se sve čini sivo,ja znam da dolazi bolje,da dolazi narančasto(haha)
.

I'm loving angels instead




Nikad nemojte prestati vjerovati u anđele,jer oni su svugdje oko nas....kada vam je najteže,netko bdije uz vas,pazi na svaki vaš pokret i moli se za vas.Najčešće te ljude i ne primjećujemo ili ih uzimamo zdravo za gotovo.Ponekad ti ljudi nam ne daju na znanje da su tu uz nas.Ponekad žele ostati skriveni,jer takvi su anđeli =).
Obratite više pažnje na njih! =)


Dok se smije,ja ga gledam i zaboravljam...


U nedostatku drugih načina da izrazim svoje osjećaje napisala sam pjesmu,koja je pomalo djetinjasta,ali izražava moje osjećaje :)



Netko te voli
Dok se smiješ,plačeš,brineš
A ti za to ni ne znaš...
Netko te voli
Dok se budiš,tražiš ljepotu i snivaš,netko te voli,
A ti na to ni ne pomiščjaš...
Netko te voli dok hodaš ulicom,
Dižeš glavu k nebu
I moliš...
I znaj,netko te voli
I čezne za tvojim osmijehom...
Netko te voli,a ti nikada nećeš saznati da sam to ja



Azra je to puno bolje izrazila :)

netko me voli
sanja o meni
gleda me kradom
ali ne znam tko
netko me voli
dok lutam gradom
prelazi cestu
isto kao i ja
zavirujem u gomilu
promatram svijet
netko me trazi
ali ne znam gdje
netko me voli
dusu mi nudi
netko je stranac
isto kao i ja



Komentiraj { 4 } Print - On/Off - #

Quiet Things That No One Ever Knows

11.09.2009.

Što reći...Pokušavam naći riječi. Riječi koje neće zvučati kao klišej. Riječi koje će pomoći. Ali ne nalazim te riječi...Kako naći riječi za tu neopisivu tragediju koja se dogodila? Za taj mladi život koji je iznenada ugasnuo. Vjerojatno je, kao i svi mi, imao snove i nade, i nije ni sanjao da će mu se to dogoditi...Kažu da je bio anđel....I ja to mislim iako ga nisam poznavala dobro...Kažu da je bio predobar i da ga je Bog uzeo k sebi da ga svijet ne pokvari...Nisam sigurna vjerujem li u to...Nemojte me shvatiti krivo, vjernica sam, ali ne vjerujem slijepo svemu što svećenici kažu...Razmišljala sam o tome puno zadnjih par dana...I ne znam što da mislim...Za mene je to još uvijek jedna velika nepravda i upozorenje da nećemo živjeti vječno(barem ne na ovom svijetu),upozorenje da je život neizvjestan, a naši planovi nevažni, jer svi planovi mogu nestati u sekundi....Bojim se da još uvijek nemam dovoljno razuma da vjerujem u to da ga je Bog pozvao u svoje kraljevstvo jer je bio predobar za zemlju...

*Čovjeka možeš promijeniti samo ako ga voliš...


Ponekad mi se ovaj svijet čini toliko nepravednim da poželim samo sjesti i plakati, ali onda se pojavi onaj tračak nade u meni, onaj tračak koji mi kaže da se ipak vrijedi boriti, da se ipak vrijedi truditi i davati ovom svijetu najbolje od sebe iako ćemo često biti neshvaćeni, odbačeni a naša djela zaboravljena… Jer koliko god se lakše činilo odustati ,i biti poput svih ostalih, trebamo se boriti svime što imamo, jer jednom će doći kraj, a kada dođe taj kraj, želim umrijeti s misli da sam ostavila nešto na ovom svijetu, da je moj život bio bitan, da sam ostavila trag na svijetu, da sam nešto promijenila…

I want you to notice
when I'm not around
You're so _____' special
I wish I was special


Ponekad izgubimo sebe, izgubimo se u bezuspješnim pokušajima da nešto promijenimo, izgubimo se u tami i okrutnosti života, izgubimo se jer smo ponekad sami… Nije važno to što smo se izgubili, već to što smo se uvijek vratili na pravi put, jer život onih koji brinu samo za sebe vjerojatno sada izgleda lakši i ljepši, ali što im to sve vrijedi, što im vrijedi ljepota, stvari kad ništa od toga tamo gore nije bitno??

But when the destination was reached, it wasn’t me who arrived...it wasn't me at all. And once you lose yourself, you have two choices: find the person you used to be... or lose that person completely. Because, sometimes, you have to step outside of the person you've been. And remember the person you were meant to be. The person you wanted to be. The person you are


P.S.Prvi odlomak je napisan sredinom ljeta,a ostali su napisani sad nedavno...

Komentiraj { 7 } Print - On/Off - #

Suddenly Everything Has Changed

20.07.2009.

Ponekad se toliko naviknemo na sunčane dane, da posve zaboravimo na kišu. I onda nas iznenadi kad ona padne. Ili, ponekad nam je tako dobro u životu i sretni smo, i zabravljamo na loše stvari, a one nas onda iznenade. Ali , takvi smo mi ljudi, uvijek se opustimo i zaboravljamo stvari. Stvari kao što je kiša koja dolazi poslije sunca, ili sunce koje nas čeka poslije kiše. Sve to zaboravljamo jer se toliko lako navikavamo na stvari i prilike, pa čak i ljude.


«Kako ja to vidim, želiš li dugu, moraš se pomiriti sa kišom.»


Neki dan je bila oluja u mom gradu. Blago rečeno oluja. Kao i uvijek, u mom kvartu je bilo najgore, jer inače, živim na brdu. Pljuštalo je i pljuštalo. Kao potop. A da ne govorim o gromovima i munjama. Bilo je opasno uopće biti vani. I dok sam sjedila na sigurnome, u svom domu, nisam se mogla oteti misli da je ovo Božji način da nas upozori. Da nas upozori da zaboravljamo stvari. Da zaboravljamo da on postoji. Da zaboravljamo na ono najvažnije, duhovno.

«Uvijek ovdje, blizu mene, postoji još dio tebe...Cijeli svijet, stane na moj dlan... Tonem dublje za još jedan dan, dublje za još jedan dan...»


Mi ljudi smo toliko sigurni u sebe, i u to da mi znamo što je najbolje za nas ,a često mislimo da ja najbolje za nas ono materijalno. Ne možemo druge kriviti za način na koji gledamo svijet, sami smo za to krivi. Istina je da se moramo prilagoditi društvu kako bismo opstali(jer nitko ne želi provoditi svoj život sam),ali trebamo li se zaista do kraja prilagoditi ovom potrošačkom društvu? Trebamo li biti u stalnoj trci za novcem i stvarima, zaboravljajući na Boga samo zato što mislimo da nema života nakon smrti?


«U potpunom mraku svi smo isti, samo nas naša dobrota i znanje razlikuju od drugih ljudi, zato ne dopustite da vas oči prevare!»


Ali stvar je u tome što koliko god mi zaboravljali Boga, on nas nikad ne zaboravlja. On nas uvijek promatra i nada da ćemo sami shvatiti da je ono što činimo loše. A kada vidi da mi to ne shvaćamo, ponekad nam pošalje neki znak, nadajući se da ćemo ga shvatiti i promijeniti u nešto u našem životu. Znak kao što je kiša koja pada bez prestanka dva tjedna.
I unatoč tome što smo mi ljudi zaboravni, pohlepni i još mnogo toga, Bog nam vraća sunce da nam olakša život i jer unatoč svemu vjeruje u ljudsku dobrotu. A što mi radimo? Kada pada kiša, žalimo se na kišu, a kada sja sunce, žalimo se da je prevruće.
Ali takvi smo mi ljudi, nikad zadovoljni…



»Moje zastave - uvijek su iste boje
Nad njima ljubav caruje
Moja zastave - nikad na pola koplja
Ljubav se ne predaje»





Komentiraj { 4 } Print - On/Off - #

The Truth Doesn't Make A Noise

30.06.2009.

Znate kako prepoznajem prave prijatelje? Ne po riječima. Ne po djelima. Ne po vremenu.
Po tišini.


Words like violence break the silence…


Tišina ponekad kaže tako mnogo. Kaže sve što se treba znati, bez ijedne jedine riječi…
Često pričamo samo da bi nešto pričali, bez ikakvog smisla. ČESTO NE MISLIMO ono ŠTO KAŽEMO. Često su naše riječi laž. Ali tišina ne laže.
Ponekad trebamo nešto više od riječi. Ponekad nam se sve riječi čine besmislene i nevažne. Ponekad, sve, što trebamo je jedan pogled u tišini da bismo se osjećali bolje.
Pričati možete sa svakime. Često se i nađete u situaciji da pričate sa ljudima koje niti cijenite, niti poštujete, niti volite. Ali ipak pričate s njima. Zašto? Zato što se bojite tišine koja bi mogla nastati među vama. Ona vas plaši jer ne znate što druga osoba razmišlja dok vas u tišini promatra. Ali s pravim prijateljima se ne morate bojati tišine. Jer ih poznajete u dušu, jer znate da vam govore sve što misle, da vam ne lažu, i s njima tišina nije strašna, nije neugodna. Dapače, tako je ugodna, da poželite da ona potraje dugo.



What would you say if I took those words away?


Lijepo je znati da postoji netko na ovom svijetu tko nas razumije i bez riječi, tko nas poznaje tako dobro, da mu/joj nisu potrebne riječi da nam pokaže da mu/je stalo. Lijepo je smijati se s nekim i dijeliti svoje misli, ali je još ljepše uživati u tišini s nekim. I znati da te ta osoba razumije i bez riječi. Ponekad, kada nam se dogodi nešto loše, mnogi ljudi nam se javljaju i govore da im je žao, da ako trebamo nešto da im se javimo. Takvi ljudi se javljaju u našim životima samo kada se nešto dogodi. Ali pravi prijatelji ništa ne govore. Oni su uvijek tu, i oni sve znaju. A njihova tišina je nešto što puno pomaže…

In the end,
we will
remember
not the
words of
our enemies,
but the
silence of
our friends.


Komentiraj { 6 } Print - On/Off - #

The Search For Something More

06.06.2009.

tko si ti zaista?

ja sam vjetar sto ti daje krila
ti budi ptica koja vratit ce mi mir

tako sam umorna od trazenja ljubavi
u ovoj sumi betona celika
samo rijetki snivaju...zaista...

zaista.. to je carolija ...
kad osmjeh tvoj me doziva
u sutone i svitanja...to je moja utjeha
zaista...bit cu tvoj hram sa tisucu svijeca
da te griju dok si sam





I dalje tražim sebe...I dalje sam ljubomorna na one koji znaju što žele i sigurni su da to mogu ostvariti.I dalje me treba uvjeravati u moje sposobnosti.Ali ne odustajem.Borim se do zadnjeg atoma.Dajem sve od sebe.Pružam srce na dlanu a ljudi ga gaze i prelaze preko nujega.Ali nije važno...Ja idem dalje uz potporu pravih prijatelja,onih koji me najbolje poznaju,onih kojima nije važno jesam li našminkana,je li mi kosa u repu ili puštena,onih koji vjeruju u mene i potiču me.

Laughter is not at all a bad beginning for a friendship,and it's far the best ending for one.


Ponekad stvarno želim biti netko drugi,netko tko je hladnokrvan i netko koga teške riječi ne bole.Ali ja nisam takva,preosjećajna sam i to ponekad ubija u pojam.Uvijek sam ja jaka i snažna,ali znate što?Dosadilo mi je to.Dosadilo mi je praviti se da ništa nije bilo.Dosadilo mi je da me povrijeđuju ljudi do kojih mi je stalo,dosadilo mi je davati svoje srce pogrešnim ljudima.Dosadilo mi je biti krivo shvaćena,dosadilo mi je da mi govore da sam čudna,dosadilo mi je govoriti:"Nema veze!".

As it was,we always missunderstood ourselves and rarely understood others.


Dosadilo mi je da me ljudi potcjenjuju i smatraju glupom,dosadilo mi je da me uzimaju zdravo za gotovo..

IZDRŽI;NE DAJ SE,NE PREDAJ SE!

Iako se možda čini drugačije,post se odnosi nas dvije-tri osobe,ne na sve moje prijatelje,jer pravi prijatelji se ne ponašaju tako prema meni.

Komentiraj { 6 } Print - On/Off - #

AL' IPAK POŽELIM...

13.04.2009.

ponekad uspomene vlakom sjećanja
povezu i mene prugom kojom život prođe
časom dođe do zabranjene stanice

al tu ne izlazim ja
tu sniva jedna ljubav čudesna
tad se vratim vama svima ponosan
sa suzama u očima


Obožavam se sjećati prošlih vremena.Većini je to čudno.Čuvam svakakve sitnice koje me podsjećaju na ona prošla vremena.Također i previše razmišljam...Lupam se po glavi jer mislim da sam neke stvari u prošlosti trebala drugačije napraviti.Analiziram zašto mi taj i taj rekao baš to i to.Obožavam kad sam u pravu i teško prihvaćam kad nisam.Poživčanim kada mi stvari ne idu po planu.Živim za dobru glazbu,sunčan dan i prijatelje.Jedem previše i ne shvaćam to dok ne vidim kilažu na vagi.Slikam skoro svaki zalazak sunca,i skoro svaki oblak.Ujutro sam ljuta i namrgođena.Pričam preglasno.Prihvaćam sve ljude,samo ako su iskreni prema meni.Ponekad sam brzopleta i brbljava.Lako me povrijediti,ali to ne pokazujem.Krtična sam prema sebi.Nemam samopouzdanja ali to pokušavam prekriti.Riješavam tuđe probleme i brinem se za njih kao da su moji.Prijateljima dajem srce na dlanu,ali to očekujem i zauzvrat.Mrzim priče u šiframa i šaptanje u društvu.Lako se sprijateljim ali teško otvaram.Prekasno odlazim spavati,volim sve držati pod kontrolom i uvijek se bojim da ću nešto propustiti.Volim sanjariti i još uvijek imam osjećaj da me nitko ne razumije.Volim prirodu i uživam u boli nakon što sam cijeli dan provela vozajući se mna biciklu ili sam šetala cijeli dan gradom.Imala sam talent za pisanje koji uzaludno pokušavam ponovo otkriti već dvije godine.Mrzim ograničene i dvolične ljude.Reci mi istinu i ja ću je prihvatiti.Mnogi misle da me poznaju,ali istina je,ako me nikad niste vidjeli sa suzama u očima,ne poznate me.

Ovo sam ja,možeš me voljeti ili mrziti ali ne možeš me promijeniti.

Ne želim puno,samo drugačije gledam svijet,
ako ti za mene daš jedan prst
ja za tebe dajem svih pet...




Sve si to već vidio
al ne možeš protiv većine
zbog lijenosti si zaglibio,postao dio kolotečine
j***a sad sine,
rodni kraj je samo jedan
kamo god drugdje da stigneš,
osjećaš se manje vrijedan
.


ako niste skužili,u ovom postu su svi lyricsi požeških glazbenika:)

Komentiraj { 5 } Print - On/Off - #

Zatvori oči,ja ne znam da li ću moći da sanjam ovaj put...Sanjajmo boje,nije važno dal' su moje ili tvoje...Samo još jednom,neka bude još jednom...

29.03.2009.

odlučila sam napisati nešto što smo radili u 1.razredu na vjeronauku.Profesor nam je postavio par pitanja,a na ta pitanja smo trebali odgovoriti ili mi ili naši prijatelji.Meni je na pitanja odgovarala moja prijateljica Buba,koju vooooooooolim jakooooooooooo:).Ovo sam našla u bilježnici iz vjeronauka i odlučila sam to sada napisati,da me vidite kroz oči drugih.Želim reći da sam prepisala sve od riječi do riječi kako je ta prijateljica napisala i da ništa nisam dodala.

1.Kakva sam ja iznutra?
Ti si iskrena,dobra,ali zbilja dobra i misliš na druge,baš si prijateljica.Druge ohrabruješ,stvarno pomažeš.Simpatična si i smiješna.Jedino malo glasnije pričaš,al' sve je to ok!I kreativna si,čovječe!:)

2.Kakva je moja narav?
Inače onak' mirna,al znaš burno reagirat'.Al' si izvana skoro ista onakva kakva si iznutra.Al' tko te poznaje,zna da si predobra osoba.=)

3.Koje su moje glavne dobre strane?
Odlično ohrabrljuješ,iznimno kreativna-riznica lijepih poruka,ooodlična prijateljica i naravno,iskrena!!!:)

4.Koje su moje glavne slabosti?
Malo se puno nekad živciraš,a sad se ničeg drugog ne mogu sjetiti!
E da,slabost ti je ČOKOLADA!


5.Što bih želio promijeniti na sebi?
Na tebi bih promijenila jedino malkice da budeš tiša,a sve ostalo je na mjestu!!!:)



Eto.Neke su se stvari promijenile od 1.razreda,npr.,više baš i ne znam pomagati drugima,i više nisam ni smiješna ni simpatična ni zabavna,a dalo bi se raspravljati i o tome koliko sam dobra...(jesam rekla da baš i nemam samopouzdanja?!)
Ali i dalje mislim na druge,tj.prijatelje,i više se brinem zbog drugih nego zbog sebe,i dalje sam mirna,al znam burno reagirat,i dalje glasno pričam,i dalje kažem što mislim,i dalje se nekad previše živciram i dalje sam ovisna o čokoladi.


U mojoj glavi se svađa
Gomila ljudi
Nadam se da se ne čuje
Dijete u meni
Još uvijek se čudi
Kamo sve to putuje

Mijenjam se, mijenjam se
Mijenjam se, nije da me boli ali...
Mijenjam se, mijenjam se
I nije mi po volji





NE ZNAM ŠTO JOŠ REĆI...POZDRAV:)

Komentiraj { 2 } Print - On/Off - #

Samo živi,samo budi,svi odgovori doći će sami...Samo stoj na svijetlu i doći će kraj i tami...

19.03.2009.

U zadnje vrijeme osjećam se čudno.Nekako prazno i bezsmisleno.Živim iz dana i dan.Sve više na površinu izlaze neke stvari koje sam pokušala potisnuti.Neki ljudi koji su mi prije puno značili sada me užasno živciraju.Ali oni pravi su ostali uz mene.Pomažu mi da prebrodim ovo razdoblje,razdoblje u kojemu pokušavam pobijediti sama sebe.Previše razmišljam o ljubavi i zašto toliko dugo nisam bila zaljubljena.Pitam se kako će mi izgledati budućnost,i hoću li se moći snalaziti sama u životu.Jedna prijateljica mi je rekla:"Ma možeš ti to Ivana,žilava si ti.Snaći ćeš se u životu"(nije ovim točnim riječima,ali u tom kontekstu).Ja i jesam jaka,ali za druge.Drugima pomažem,a sebi ne znam pomoći.Bojim se budućnosti,jer mislim da ću puno toga izgubiti što sada imam.Zavidim onima koji već znaju što žele u životu i sigurni su da to mogu.Ja sam poprilično nesigurna u svoje mogućnosti.Ne želim odrasti.Ne želim se brinuti o računima,kući,hrani.Želim zauvijek ostati dijete.Ne želim donositi velike odluke.Želim imati vremena da slikam svoje starke kada mi je dosadno.Želim imati vremena pogledati u nebo.A nipošto ne želim živjeti u žurbi ni ne opažajući koliko je lijep zalazak sunca.Želim se smijati bez razloga.Želim dane provoditi šetajući,družeći se sa prijateljima.



Dosta o budućnosti.Što želim u sadašnjosti?Silno želim živjeti mjesec dana u Londonu.Vidjeti Pariz.Naći ono u čemu sam dobra.Biti sigurnija u sebe.Prestati žaliti za izgubljenim.Prestati biti toliko osjetljiva.A najviše od svega se želim zaljubiti...

KAKO POČINJE LAŽ?Kada kažeš:"Nemam vremena!" Zato ga nađi.
Nađi vremena za pogledati u nebo i shvatiti koliko su oblaci prekrasni.Nađi vremena poslušati pjev ptica i shvatiti koliko te to puni energijom.Nađi vremena za starog prijatelja,jer ništa ga neće zamijeniti.Nađi vremena za obitelj,jer ona te nikad neće napustiti.


Life is what happens while you are busy making your excuses.



Čemu se veselim?Križnom putu mladih,susretu katoličke mladeži u Livnu,koncertu Prljavaca koji konačno dolaze u naš grad,ljetu,moru,sunce,novoj supermodernoj gimnaziji u koju se selimo iduće godine...A najviše se veselim svim onim nezaboravnim trenutcima s mojim prijateljima.


Sunce,hvala ti što si izašlo za mene...Sunce,obećajem-misli su mi pozitivne!



sve slike u postu sam ja uslikala.:)

Komentiraj { 5 } Print - On/Off - #

When I'm happy,I'm sad,but it's all good,it's not that complicated,I'm just missunderstood...

28.02.2009.

Ne vjeruj očima
Sve je na svijetu prevara
Povjeruj srcu ono zna
Ja sam samo šetač snovima



mislim da me ovi stihovi u naslovu i u postu savršeno opisuju,ponekad se pitam zašto smišljati svoje misli i dijeliti ih sa drugima kada ima toliko savršenih pjesama...ponekad se pitam kako je netko mogao napisati tako savršene stihove,stihove koji kao da su pisani za mene...
odlučila sam napisati nešto o sebi,da me malo bolje upoznate,pa krećemo...

Priznajem da sam inače mirna osoba ali da znam burno reagirat i da me tad ništa ne može smiriti dok se sama ne smirim.
Priznajem da sam ovisna o internetu i čokoladi.
Priznajem da obožavam jesti i da najviše novaca trošim upravo na hranu.
Priznajem da volim Požegu,i da ne mogu zamisliti svoj život nigdje drugdje.
Priznajem da obožavam slikati prirodu i zabilježiti tu ljepotu.
Priznajem da bih umrla da živim u velikom gradu i da od zgrada ne vidim zalazak/izlazak sunca i noću zvijezde.
Priznajem da me nošenje štikli nimalo ne zanima i da ih ne planiram kupovat u sljedećih 10 godina.
Priznajem da jedem kajganu iz sredine.
Priznajem da obožavam palačinke ali da ne mogu pojesti više od dvije.
Priznajem da nisam dobra osoba ali da želim biti.
Priznajem da želim studirati engleski,ali da mislim da nisam dovoljno dobra za to.
Priznajem da su moji roditelji kul xD.
Priznajem da mrzim nedjelju kad je škola.
Priznajem da će mi jedna osoba uvijek nešto značiti.
Priznajem da volim pratiti sport,osobito rukomet,skijanje itd.
Priznajem da ne razumijem zašto se ljudi druže sa mnom.
Priznajem da ne shvaćam zašto mi uvijek nakon predobrog dana cijeli sljedeći tjedan bude katastrofa.
Priznajem da sam u one dane u mjesecu nepodnošljiva.
Priznajem da ne volim govoriti o svojim osjećajima.
Priznajem da se trudim uvijek biti iskrena iako ne uspjeva uvijek.
Priznajem da za mene vjera ne predstavlja odlazak u Crkvu,ali sam vjernica,i to velika :)
Priznajem da ne vidim smisao u opijanju subotom.
Priznajem da uvijek slušam tuđe probleme,i da mi toga nekad bude navrh glave.
Priznajem da jako sličim na svoju mamu,iako ne želim biti kao ona,ali jabuka ne pada daleko od stabla.
Priznajem da se svaki dan svađam sama sa sobom.
Priznajem da opsujem kad sam ljuta ili kad me netko naživcira i da to mrzim kod sebe,i uvijek se osjećam užasno kad shvatim što sam izrekla i da bih svaku svoju psovku najradije povukla.
Priznajem da mi je najodvratnija stvar vidjeti curu sa cigaretom i pivom.
Priznajem da sam neke stvari prihvatila zbog društva i da mi je sad zbog toga žao.
Priznajem da se volim zatvoriti u svoju sobu i čitati ili jednostavno maštati uz dobru glazbu,a sanjam da mi je život savršen kao u Tree Hillu.
Priznajem da bih najradije zaplakala kad me netko skajla jer se u tom trenutku ne mogu sjetiti šta da odvratim,ali kasnije se normalno sjetim tisuću stvari koje sam mogla reći,i divim se ljudima koji u takvim situacijama odmah reagiraju.
Priznajem da mi ponekad fali osnovna.
Priznajem da mi je žao što s nekim ljudima više nisam tako dobra i da smatram da se ne bismo ni čuli da ja to ne forsiram.
Priznajem da ne volim ljude iz čije face ne mogu ništa pročitati,i za koje mi se čini da govore drugačije od onog što misle.
Priznajem da mi je jako teško natjerati se da učim nešto što me ne zanima.
Priznajem da se sjećam gluposti,a da neke važne stvari zaboravljam.
Priznajem da sam najsmotanija osoba na ovom svijetu i da ponekad slabo kopčam.


Ufff,dosta je bilo.ne mogu se više sjetit.

I za kraj,stihobi pjesama Parnog valjaka koji me dobro opisuju.
Parni Valjak
U ljubav vjerujem


Stavi malo boje
Malo crvene
Crvene ko' ljubav
Što ne prestaje
Pa onda malo žute
Za sunčan dan
A za vedro nebo
Boju znaš I sam

Kaži da sam blesav
Pjevam pjesme naivne
Al' ne možeš mi ništa - smijem se

Nađi sretne misli
Kao petar pan
Letjeti je lako
Kad si bezbrižan
Ma dodaj malo boje
U ovaj sivi san
Pogledaj u nebo
Nisi više sam

Kaži da sam blesav
Pjevam pjesme naivne
Al' ne možeš mi ništa - smijem se

Jer ja u ljubav vjerujem
Jer ja sam opet zaljubljen

Stavi malo boje
Malo crvene
Crvene ko' ljubav
Da ne prestane
Ma dodaj malo boje
U ovaj sivi san
Ako isto misliš
Nećeš biti sam



Parni Valjak
Ljubavna

Naoružan samo smiješkom hodam ja kroz grad
Zvona zvone, nedjelja je, gdje ja pripadam.
Moje ime nije važno jer je namjera
To što čini razliku od čovjeka do čovjeka.

Nemam nikog da me vodi to mi ne treba
Jer još uvijek moja glava meni pripada.

Moraš malo puzati da bi znao hodati
A kad je stvarnost sve
Izlazi, digni se, digni glavu

Ne daj se, pjevaj pjesme ljubavne
Zaplači kad te nitko ne vidi.

Naoružan samo smiješkom hodam ja kroz grad
Zvona zvone, nedjelja je, gdje ja pripadam.
Bole riječi, boli vrijeme, bole sudbine
Daješ ruku prijatelju kome je do istine.

Moraš prvo puzati da bi znao hodati
A kad je stvarnost sve
Izlazi, digni se, digni glavu

Ne daj se, pjevaj pjesme ljubavne
Zaplači kad te nitko ne vidi.

Aj, ja ja ja ja ja ja
...digni glavu

Ne daj se, pjevaj pjesme ljubavne
Slušaj me, ma boli te...
Ne daj se, pjevaj pjesme ljubavne
Zaplači kad te nitko ne vidi.


Parni Valjak
Mijenjam se

Spremam police
Praznim ladice
Bacam stare stvari
U ove cipele
Nitko ne može
Vrijeme dojam kvari
U mojoj glavi se svađa
Gomila ljudi
Nadam se da se ne čuje
Dijete u meni
Još uvijek se čudi
Kamo sve to putuje

Mijenjam se, mijenjam se
Mijenjam se, nije da me boli ali...
Mijenjam se, mijenjam se
I nije mi po volji

Stranice dnevnika
Samo sjećanja
A neda se udebljala
U njene cipele
Nitko ne može
Toliko je razloga
U mojoj glavi se svađa gomila ljudi
Nadam se da se ne čuje
Dijete u meni još uvijek se čudi
Kamo sve to putuje

Iz ogledala me gleda netko drugi
Ne, to nisam ja
Još sam uvijek isti klinac
Kakvog si upoznala


Parni Valjak
Uhvati ritam

Ne govori ništa, prepusti se, uhvati ritam
Nitko nam ništa ne može, uhvati ritam
Sanjaš o lijepim stvarima
Zar ne znaš da su one u nama

Igraj svoju igru, opusti se, uhvati ritam
Nitko nam ništa ne može, uhvati ritam
Prije ili kasnije
Bit će svima jasnije

Slušaj ljubav kako dolazi
Ljubav će nas jednog dana voditi
Iz daljine ponekad se čuje glas
Strpi se još malo doći će red na nas

Ti i ja sunčan dan, eto razloga za smijeh
Mislit' svojom glavom, ponekad, nije grijeh
Kad bi mene pitali
Svi bi stalno plesali

Igraj svoju igru, opusti se, uhvati ritam
Nitko nam ništa ne moze, uhvati ritam
Prije ili kasnije
Bit ce svima jasnije

Komentiraj { 4 } Print - On/Off - #

I guess we're adults. The question is, when did that happen, and how do we make it stop?

11.02.2009.

Dani sve kraci su a potrebe su velike i sporo tope se.
Ma nije tesko biti sam, sa ljudima je teze a s tobom najteze.
Jos je mrznja jaca od ljubavi
Sta je ljubav ako ne pobjedi i ne promjeni?
U svakom slucaju ja gubim...
Jer sa tobom i bez tebe stvari u mojoj glavi isto stoje
Sa tobom bez tebe bez promjene.
I kad god da pozelis ti mozes da me opet dobijes
ja znam sa tobom bez tebe bez promjene




U današnje vrijeme nitko nema vremena.Svi žure.Svi čekaju sutra jer će sutra biti više vremena.Svi nešto čekaju...Da malo odrastu,da malo smršave,da se malo udebljaju,da dobiju malo novaca,da im konačno krene.Nemamo vremena za piće s prijateljima,ali zato imamo vremena da sjedimo u kući ili gledamo tv ili vjesimo na internetu.

Prestanite govoriti da nemate vremena.Nađite ga.JER AKO NEMATE VREMENA SAD,KAD STE MLADI,KADA ĆETE IMATI?!Nazovite starog prijatelja kojeg dugo niste čuli,posjetite dragu osobu.Vrijeme nikoga ne čeka.Jednoga dana kada se osvrnete unatrag,bit će vam žao kada shvatite da ste propustili predivne trenutke sa dragim ljudima



Ne strahujte od toga da će vam život završiti,strahujte od toga da neće ni početi.


Stiže Valentinovo.Neki ljudi padaju u depresiju jer su sami,drugi su živčani jer ne znaju što da kupe.Zar je naša ljubav prema dečku/curi doista spala na to?na poklon?Ja želim nekoga tko će mi svaki dan pokazivati da me voli,samim svojim prisutstvom...Netko tko će voljeti moje mane jednako kao i moje vrline,netko tko se neće bojati biti svoj,netko tko će i bez riječi biti uz mene..Znam da taj netko postoji i da će me jednom pronaći i da ću ja njega pronaći.

ostaje nada da ce nekad negdje neko
htjeti da shvati mene
moja lutanja, mastanja i sanjanja
i znati da ih
prati i ko zna
mozda jednom nadjes me
tamo gdje prestajem ja
gdje pocinjes ti, gdje stali smo mi
gdje sada su drugi
ali srest ces samo stranca
slucajnog prolaznika i pogled leden
iako te je taj neznanac
nekada volio vise od sebe





Komentiraj { 4 } Print - On/Off - #

PROUD TO BE CROAT :) <3

30.01.2009.

ARENA PAKLENA
Ruka se čvrsto stisne sa tribine vrisne, Hrvatska,
I nebo iznad mene zna da naša ti si voljena,
Ritam bubnjeva u tijelo jedno spaja nas sa njom,
Arena Paklena sad diše i povjest piše pjesmom tom

Nered:
Evo ljudi opet nas, ajmo,
Svi se deru na sav glas kad smo,
Svi ko jedan to je strašno,
Dobro došli u pakao za stvarno,
Znači danas opet vatre gore,
Na terenu gdje se naši bore,
Sjever ,Istok, zapad pa i more,
Danas slavi s nama sve do zore,
Dole naš je Lino, Lino,
Povici sad kruže tribinom,
Zapalit ćemo vas ko benzinom,
Bombardirat vanjskim i krilom,
Mi to radimo sa stilom, kompa,
S nama Balić, Rope i Đomba,
Pali fitilj, mi smo ko bomba,
Ruke gore!

Zaprešić boys:
Ruka se čvrsto stisne sa tribine vrisne, Hrvatska,
I nebo iznad mene zna da naša ti si voljena,
Ritam bubnjeva u tijelo jedno spaja nas sa njom,
Arena Paklena sad diše i povjest piše pjesmom tom

Nered:
Kada dole vidiš naše boje
Slušaj pjesme što tribinom ore
Nema repke, a da se nas ne boje
Ako neznaš, mi smo oni koje
Pamti svijet i Europa
Preko kontra, krila, pivota.
Mi smo najbolji u ovom još od onda
Od kada Jović zabijo je sa poda
Ovo možeš vidjet samo kod nas
Arena opet gori samo zbog vas
Srce jače lupa, ajmo svi sad
Gore ruke!

Zaprešić boys:
Ruka se čvrsto stisne sa tribine vrisne, Hrvatska,
I nebo iznad mene zna da naša ti si voljena,
Ritam bubnjeva u tijelo jedno spaja nas sa njom,
Arena Paklena sad diše i povjest piše pjesmom tom



AJMO, AJMO HRVATSKA!
Ajmo, ajmo Hrvatska
ajmo, ajmo Hrvatska
ajmo, ajmo Hrvatska
ajde bori se za nas
pobjedi za nas
Mala smo zemlja
al srca velika
a zbog Hrvatske nam ponos teče
u našim žilama
Gdje god da se igra
mi sa njima
u raj i pakao
nema stadiona gdje nas nema
za sveti dres se navija
Ajmo, ajmo Hrvatska
ajmo, ajmo Hrvatska
ajmo, ajmo Hrvatska
ajde bori se za nas
pobjedi za nas
Posijani smo po svijetu
u milijonima
imamo dušu istu
ne damo
da razdjele nas
Ajmo svi na noge
svi sa juga i svi sa sjevera
neka pjeva istok ajmo zapad
svi u jedan glas
Ajmo, ajmo Hrvatska...



Baruni
Neka pati, koga smeta

Ima jedna, zemlja mala, sada svatko za nju zna
Ono šta je, bio Brazil, to je sada Hrvatska, Hrvatska!!
Rekli su nam, da smo spori, pa su Njemce poslali
A mi smo im dali tricu, pa su kući otišli

Neka pati, koga smeta, Hrvatska je prvak svijeta
Neka samo suze rone, mi imamo šampione
Lino majstore, Lino majstore

Ima jedno plavo more, ime mu je Jadransko,
A njegovi šume vali, sveto ime Hrvatsko
Rekli su nam da smo mali, mi se nismo bunili
Donjeli su praZne mreže, a mi smo ih punili

Neka pati koga smeta, Hrvatska je prvak svijeta
Neka samo, suze rone jer mi imamo šampione
Mi smo Hrvati bit ćemo prvaci!!

Neka pati, kome smeta, Hrvatska je prvak svijeta
Nek' Hrvatska zvona zvone, mi imamo šampione
Hrvatska, Hrvatska, Hrvatska
Mi imamo šampione
Hrvatska!





Samo želim reći da se ponosim što sam Hrvatica,jer iako smo mala zemlja,imamo vrhunske igrače i svi naši igrači imaju srce i bore se da naša zemlja bude poznata u svijetu...uživam gledajući naše rukometaše kako igraju,to mi daje snagu da se borim za sve u životu jer znam da će se isplatiti.ne znam šta bi još napisala,nadopunit ću ovaj post poslije finala,love ya all,cmok. :)



DO you take me for nonbeliver?
Vjera.Jedna jednostavna riječ,a znači toliko mnogo.Cijeli naš život se sastoji od vjerovanja.Vjerujemo da će sutra biti bolje,da će se nas trud isplatiti,da nas prijatelji neće iznevjeriti,da će sunce konačno izaći.Vjera je moćna.Može nam pomoći,učiniti nam život boljim,ali često ljudi bez vjere potonu u životu jer nemaju razloga za ovu vječnu borbu u životu.Vjera nije samo u Boga,vjera je i u sitne stvari.Ne mogu svoj život zamisliti bez vjere i nekoga kome ću se obratitikada sve potone.Ja ne vjerujem samo u Boga,vjerujem u dobrotu ljudi,svoje prijatelje....I vjera mi olakšava život...Jer bez nje,sva ona loša vremena ne bi imala smisla i činila bi se beskorisnim.Bez nje,sav trud i muka ne bi urodile plodom.Ne možeš uspjeti ako ne vjeruješ u sebe i svoje mogućnosti i u to da si ti spreman za to...Ono što želim reći je:nikad nemojte prestati vjerovati i nadati se boljemu.

ovu moju filozofiju su me ponukali naši rukometaši koji su svojom vjerom i upornošću uspjeli u onome što najviše vole.I neopisivo mi je drago zbog njih iako ih ne poznam...


And I'm dreamin'
Cause I've already suffered the fever of disbelief




I love the time and in between
The calm inside me
In this space where I can breathe
I believe there is a distance I have wandered
To touch upon the years
Reaching out and reaching in
Holding out holding in

Komentiraj { 9 } Print - On/Off - #

It's gotta be this one,don't have to fake it.

02.01.2009.

Sometimes crazy’s all right, crazy’s all right

Negdje dok sam se tuširala prije dočeka Nove godine,shvatila sam da je to moje zadnje tuširanje u toj godini,i da je zapravo sve što napravim taj dan,posljednji put u toj godini...Pitate se zašto se to meni čini velikim otkrićem?jer tada sam shvatila da možda nisam najbolje iskoristila prilike koje su mi bile pružene u toj godini...i dok je mlaz vode curio po mom licu,sjetila sam se svega što mi se događalo te godine,i mogu reći da,nije bilo loše...smijala sam se puno,plesala,uživala u životu,ali sam također i puno se trudila i zato sam sada donekle zadovoljna svojim ocjenama...razmišljajući o protekloj godini,nisam ju mogla,kao drugi,okarakterizirati kao isključivo lošu,jer ja svaki put kad pogledam iza sebe i sjetim se prošlosti,loše stvari ostanu u sjeni onih dobrih..i zbog toga mi je drago,neopisivo drago što nisam pesimistična osoba...

Stizu me godine
kada covjek zastane
i kad proslost pogleda
nekim drugim ocima




Doček nove godine je bio predobar...[Kaptol-centar svijeta xD].najsretnija sam bila jer je 99% mojih prijatelja bilo sa mnom...i naplesala sam se za cijelu godinu heh...a 1.1.2009.g.je pao prvi snijeg...bila sam tako sretna dok sam hodala po netaknutom snijegu,a danas,danas su sve upropastili auti i ralice,snijeg je prljav i svuda je bljuzga...

MI PLEŠEMO..CIJELI DAN I NOĆ....

I za jednu osobu koja mi dan učini lijepšim,čim ju vidim...
što sad ljubav ima s tim kad te više ne volim?!



svima želim sve najbolje,a prije svega da budete optimistični,da ne odustajate od svojih snova(MI MORAMO SANJATI),i da znate uživati u malim stvarima...

So no one told you life was going to be this way.
Your job's a joke, you're broke, you're love life's DOA.
It's like you're always stuck in second gear,
Well, it hasn't been your day, your week, your month, or even your year.

But, I'll be there for you, when the rain starts to pour.
I'll be there for you, like I've been there before.
I'll be there for you, cause you're there for me too.

You're still in bed at ten, the work began at eight.
You've burned your breakfast, so far, things are going great.
Your mother warned you there'd be days like these,
But she didn't tell you when the world has brought you down to your knees.

That, I'll be there for you, when the rain starts to pour.
I'll be there for you, like I've been there before.
I'll be there for you, cause you're there for me too.

No one could ever know me, no one could ever see me.
Seems like you're the only one who knows what it's like to be me.
Someone to face the day with, make it through all the rest with,
Someone I'll always laugh with, even at my worst, I'm best with you.




friends theme song-ZA SVE MOJE PRIJATELJE!!!Love ya all.cmokić ;)

Komentiraj { 11 } Print - On/Off - #

Oh, I believe in yesterday.

11.12.2008.


Yesterday,
All my troubles seemed so far away,
Now it looks as though they're here to stay,
Oh, I believe in yesterday.



Čitajući moj blog,mnogi ljudi koji me ne poznaju pomislili bi da sam nesretna osoba i da sam neprestrano tužna...ali to je samo pola priče,imam ja svojih dana,kada sam kao sada,ljuta na cijeli svijet,razočrana i tužna bez ijednog konkretnog razloga.a svaki put kad se tako osjećam odlučim napisati post na blogu jer želim to izbaciti iz sebe i potiho se nadam u sebi da će moje riječi doprijeti do nekoga i da će netko shvatiti.

Ponekad mi se čini da stvari nikad neće sjesti na svoje mjesto i da nikad ništa neće biti kako treba biti..ponekad želim prespavati dan jer mi se čini besmislenim ustati.ali znate što?Ipak se dignem i ne odustajem,trudim se i uvijek se nađe neka sitnica,neki osmijeh,neki pogled,neka riječ koja mi vrati nadu i osmijeh na lice i ponovno budem sretna.

I’ve been losing so much time
cause it’s you and me and all of the people
with nothing to do
nothing to lose
and it’s you and me and all of the people
and I don’t know why
I can’t keep my eyes off of you
all of the things that I want to say
just aren’t coming out right


Možda mislite da sam nesretna osoba i žalite me,ali istina je,da sam ja osoba koja jednostavno bolje može izraziti tugu od sreće.sreću ne znam staviti u riječi i pokazati je cijelom svijetu...


'Cos I dont know who I am, who I am without you
All I know is that I should
And I don't know if I could stand another hand upon you
All I know is that I should
'Cos she will love you more than I could
She who dares to stand where I stood


Božić dolaziiiii...

S najlijepšim pjesmama...

Božić dolaziiii.

Tiho,na Prstima...

Neka noćas ljudi svi budu sretniiiiiiiii




btw.Dječica iz malene Požege dolaze u subotu malo u metropolu da im guzica vidi puta.xD

Komentiraj { 11 } Print - On/Off - #

A onda svane novi dan i ja se zaljubim u ovo nebo iznad nas

16.11.2008.

I think what's wrong with the world is that;
No one says how they feel, they always hold it inside.
They're sad, but they don't cry.
They're happy, but they don't dance or sing.
They're angry, but they don't scream.
Because if they do, they feel ashamed.
And that's the worst feeling in the world.
So everyone walks with their heads down,
and no one sees how beautiful the sky is.



Eto ne znam što da napišem.Prošli post je bio tužan,jer sam ja bila loše raspoložena.Sada sam super volje.[xD]Nemojte očekivati da kažem kako je život divan i prekrasan,kako mi cvjetaju ruže na svakom koraku i sve to,jer ja to neću reći[jer to nije ni istina]...Život je i dalje težak i postaje svakim danom sve teži jer odrastamo i svi očekuju od nas sve veću i veću odgovornost,a ja....Ja samo želim družiti se sa prijateljima,slušati glazbu i spavati koliko želim i do kad želim.Ne tražim puno zar ne?

Žalimo se na školu i učenje,ali ne shvaćamo kako je to jedini period u životu kada imamo toliko vremena za uživanje[praznici & vikendi]...U školi se polako zakuhtava atmosfera.Počinje vrijeme tsunamija[3,4 testa po tjednu-tisuću ispitivanja]ali ja se po prvi put u životu ne brinem.sve radim polako jer znam da ocjene nisu najvažnije na svijetu i da ima gorih stvari.


Eto,do idućeg čitanja.budite dobri,pametni i lijepi i ne živcirajte se zbog ocjena[samo polako!] i uživajte...

BTW. Jeste znali da ima još samo 5 tjedana do Božića?!

The biggest cmokič svima=)



Komentiraj { 19 } Print - On/Off - #

If there comes a day when we can't be together,keep me in you heart and I'll stay there forever...

31.10.2008.

I'm not a perfect person
There's many things I wish I didn't do
But I continue learning
I never meant to do those things to you
And so I have to say before I go
That I just want you to know


Večeras je halloween(ako se tako piše?) i svi vjerojatno slave,ali ja baš nisam raspoložena za proslave.jer ipak su sutra svi sveti.a taj dan je uvijek tužan za mene.jer moga djeda i bake(2x)više nema.i taj dan me podsjeća na to koliko mi oni zapravo nedostaju i prisjećam se svih trenutaka koje sam provela s njima ali i žalim zbog nekih trenutaka kada sam bila loša premas njima...moja baka i djed s mamine strane su umrli dok sam još bila mala pa ih se ne sjećam baš najbolje,baka je umrla od raka i jedino što se sjećam veazno uz nju je miris naranči nakon što bi došla s kemoterapije.djed je umro godinu dana poslije nje,od asme.sjećam se njegova inhalatora bez kojeg nigdje nije išao i ničega drugoga. i to me pomalo žalosti...

I've found out a reason for me
To change who I used to be
A reason to start over new
and the reason is you


a baka i djed s tatine strane su umrli prije godinu dana,djed u 11 mjesecu,a baka U 12.njih sam poznavala ipak dulje pa imam puno sjećanja vezanih za njih.djed je umro nakon tri moždana a baka nakon dugotrajne borbe s alzihemerovom bolešću.najgore mi je bilo gledati baku kako zaboravlja cijeli svoj život,kako zaboravlja mog tatu,tetu....s mojim djedom je provela 50 godina u braku.50 godina!!!!a bolest joj je oduzela svako sjećanje na njega.,kada je djed umro,ona ga nije prepoznala u lijesu...nama je to bilo najteže...provedeš s nekim 50 godina a bolest ti i to oduzme...po meni je to najokrutnija bolest jer napada ti mozak,tvoja sjećanja,tvoje misli,osjećaje,pamćenje...

I'm sorry that I hurt you
It's something I must live with everyday
And all the pain I put you through
I wish that I could take it all away
And be the one who catches all your tears
Thats why i need you to hear



I zato je ovo za sve one drage ljude koji su bili dio naših života i onda ga ,ne svojom voljom,napustili...za sve one koji su nam nešto značili i koje smo voljeli i još volimo a ne mogu biti s nama...znajte da vas nikad nećemo zaboraviti i prestati voljeti....



Komentiraj { 101 } Print - On/Off - #

[IF THIS WAS YOUR LAST DAY ON EARTH,WITH WHO YOU WOULD CHOOSE TO SPEND IT?]

15.10.2008.


Jesen u meni tuguje zasto sanjam cemprese
Moje ceste ne vode nikuda bez tebe
Jesen u meni caruje a u tebi proljece
Ni sunce nemoze nemoze kroz oblake
Rano moja hej....



Počelo,počelo...Ispitivanja,
testovi,štrebanje,ta napetost...
Ne mogu reći da me toliko brine škola,
nego nešto drugo,a to je
činjenica da sam se promijenila
i to na gore...Postala sam samo sjena
one osobe koja sam bila prije.Sve mi je
ravno.Nekada se jednostavno isključim,
iz mjesta na kojem stojim,iz svih
zbivanja,iz svega,Prije sam mrzila
samoću,a sada ,
sad sam sve više vremena sama
i to mi ne smeta.Ali ja ne želim
biti ta osoba...Osoba koja želi samo
mir i samoću,ne želim biti...
A ne znam šta da radim,jer upala sam u kolotečinu i ne vidim izlaza iz nje.

You were everything, everything that I wanted
We were meant to be,
supposed to be,
but we lost it
And all of the memories,
so close to me, just
fade away
All this time you
were pretending
So much for my
happy ending
Oh oh, oh oh, oh oh...
You’ve got your
dumb friends
I know what they say
They tell you
I’m difficult
But so are they
But they don’t
know me
Do they even
know you?
All the things you
hide from me
All the shit that
you do
You were all the
things I thought I knew





Nedavno sam zbog jednog
tužnog događaja shvatila
koliko prijateljstvo zapravo
znači i koliko ono zapravo
može pomoći nama da
prebolimo neke stvari i
zbog toga mi je neopisivo
drago što imam neke ljude
koji su iako daleko,uvijek mislima
i srcem uz mene i drago mi je što u
teškim situacijama nikad ne
zaboravljaju svoje stare prijatelje...




Komentiraj { 33 } Print - On/Off - #

Pogledaj da li me možeš presnimiti prijevod je loš nitko ne zna što govorim

28.09.2008.

Više sam voljela ono kad si me vozio kući
Često je šutnja rekla više od 1000 riječi.
Svako crveno bi značilo da smo skupa dulje
Sad jurim kroz njih, što dalje, što dalje…



eto,pišem novi post iako još ne znam o čemu...xD

U ZADNJE VRIJEME:-previše visim na facebooku
-premalo učim iako bi trebala
-previše jedem
-prisjećam se ljeta
i tako dalje i tako dalje...

Malo sam se uljenila iako sam i prije bila lijena al sad sam još više.U školi sve super još nisam ni jedan komad zaradila[xD]-->BRAVO JA!!!


Nekako mi je teško ovako se naglo priviknuti na hladnoću i tamu...jer kada zima počne nema baš često sunca.Iako jesen službeno traje tek par dana,imam osjećaj ko da je već ciča zima i da će još malo Božić a ono nije još ni 10. mjesec.hh



Ne mogu vjerovati da ja ne znam što da kažem.To se rijetko događa.Fali mi ljeto i naša klupa ispred Ivančice i sladoled i naša ljuljačka u babinom viru i naše vozikanje i gledanje filmova kad pada kiša i pjevanje :BJEŽI KIŠO S PROZORA!

Fale mi naše konfrencije na MSNU do ranih jutarnjih sati.Fali mi gledanje Olimpijskih igara do 6 ujutro.Fale mi noći bez ijedne sekunde sna.
NEDOSTAJE MI LJETO.Malo sam rano krenula s tom nostalgijom za ljetom,a tek je kraj devetog mjeseca.Nisam normalnaaa...Fale mi gluposti u Jakšiću i pjevanje:nema nikog oko nas tu smo samo ja i ti nikoga se ne tiče što radimo mi...



Ali ipak od sad živim za Božić...jej

pozdrav svima

Komentiraj { 70 } Print - On/Off - #

SUZAMA...SUZAMA...

16.09.2008.

"Velika je moć smrti.Rastavlja sina od oca.Oca od sina.Odnosi nam katkada ono najlijepše i najdraže a ništa joj ne možemo učiniti.Ne gleda tko je tko.Pravedna je.Nikog neće poštedjeti.Jedna je smrt,a ipak jedni joj idu u susret sa smješkom na usnama,drugi sa stisnutim zubima.Teška je onima koji s njom gube sve i za koje je ona kraj.Draga je smrt onima koji poslije nje nalaze ljubav.Ljubav kojoj su se predali,koju su čekali.Smrt njima otvara vrata domovine za koju znaju da postoji i nikada se neće dovoljno nadiviti ljepotama koje su tamo,sreći koja ih tamo čeka."




Čudno je kako jedan treptaj oka može promijenti život tj. više života.Sve se može promijeniti tako brzo...Nikad ne znaš što se može desiti,nikad ne znaš kakav plan ima dragi Bog za tebe...Jer mi smo samo pijuni...A nama upravlja Bog.On za nas ima svoje planove.Planove koje mi ne možemo ponekad shvatiti i koji nam se često čine bezsmisleni.Ali Bog ima svoje razloge.Razloge koji su veći od nas samih,razlozi koji su samo njemu shvatljivi...


Najviše od svega mrzim bespomoćnost.A to je upravo ono što sada osjećam.Ne mogu pomoći ni Ani a ni Evi...Mogu samo biti uz njih,ako mi to dopuste...kada vidim što sve one prolaze i kako su hrabre i jake počnem se stidjeti zbog svojih glupavih postupaka.Zbog svih gluposti zbog kojih dižem frku.Cure držite se i ako bilo što zatrebate znate gdje me možete naći.

Molitva lyrics by Parni Valjak
A onda svane novi dan i ja se zaljubim
U ovo nebo iznad nas
I sunce sto se smijesi ko kad majka oprasta
Djeci sto su bila nestasna

Kazi kako dalje kad, kad se nebo zamraci
Kad se skupe oblaci, kad se sunce ne vidi
Kazi kako dalje kad ljubav prestane
Kad se rijeci istrose, kad se natrag ne moze

Mama, zar si lagala kad si govorila
Da dobro uvijek pobijeduje
I kada ne znas kojim putem treba putem ljubavi
I da smo ispred Boga isti svi
Tako malo vremena nam ostaje
Kada stisnu godine
Bez ljubavi sve prestaje


Komentiraj { 27 } Print - On/Off - #

Do you ever feel like breaking down? Do you ever feel out of place? Like somehow you just don't belong And no one understands you

31.08.2008.

I believe
This is heaven to no one else but me
And I'll defend it long as I can be left here to linger in silence
If I chose to would you try to understand


Ne znam zašto uopće ovo pišem.Kao da će netko to pročitati...ali na neki svoj čudan način želim se oprostiti od ljeta...Od slobode,bezbrižnosti,svega onoga što ljeto čini...želim se nekako pripremiti za školu ali ne mogu...jednostavno ljeto je moje doba godine..tako smireno...uvijek ima vremena za sve...uvijek imaš vremena za spavanje,izležavanje,tj. ljenčarenje..možeš izaći kad god želiš ili ako ne želiš možeš ostati kod kuće.izbor je tvoj...a u školu moraš ići...čak i kad si bolestan ona te čeka,,,,sa svim zadaćama,gradivom i svime time...a ja..ja sam dijete ljeta...mrzim obveze...i najveći razlog zbog kojeg ne želim ići u školu je ta ozbiljnost koja me tamo očekuje...ja ne želim biti ozbiljna ali to okruženje me takvom napravi...znam da ću preživjeti kao i uvijek..ali opet ne mogu ne žaliti što je ljeto gotovo...sa svim neprospavanim noćima,smijehom i izlascima...


Never made it as a wise man
I couldn't cut it as a poor man stealing
Tired of living like a blind man
I'm sick of sight without a sense of feeling
And this is how you remind me
This is how you remind me
Of what I really am
This is how you remind me
Of what I really am





If everyone cared and nobody cried
If everyone loved and nobody lied
If everyone shared and swallowed their pride
Then we'd see the day when nobody died



Jednom kad sretnes me
to necu biti ja
vec samo uspomene
mrve sjecanja


Komentiraj { 34 } Print - On/Off - #

23.08.2008.

Plavi Orkestar
Od rodjendana do rodjendana

Ponekad se probudim
zelim da te poljubim
u sobi bez ijedne sijene
nikog samo ja i vrijeme

Sve se moze srediti
ali tebe nista
ne moze zamijeniti

Kradem noci danima
s najboljim jaranima
ponekad sam slabe volje
prazno mi je ali bolje

Sve se moze srediti
ali tebe nista
ne moze zamijeniti

Ref.
Ja od rodjendana pa do rodjendana
cekam samo poziv tvoj
makar prazne rijeci, bice dovoljan mi znak
da jos nije gotovo

Svaka nova godina
je slatka nepredvidljiva
u danima buducnosti
hiljadu mogucnosti

Sve ce se promijeniti
ali sta ce tebe
sta ce mi zamijeniti

Ref. 2x

Dovoljan mi znak
da sam nekad bio, samo tvoj




Od rođendana uvijek puno očekujem,očekujem da to bude savršen dan kada će sve biti po mom i sve će biti savršeno..ali na kraju ne bude..bude to samo običan dan nabijen mojom nervozom da sve bude savršeno ili tugom jer me se nije sjetila ona osoba ILI osobe za koje sam željela da me se sjete...i najčešće sama sebe rastužim...i pokušavam biti sretna ali ponekad jednostavno ne mogu...MRZIM SVOJE ROĐENDANE!!!pogotovo ovaj 16-i jer bi svaki čovjek očekivao da nakon godine dana budeš pametniji a pogotovo nakon godine dana u srednjoj,ali ja sam iz godine u godinu sve gluplja i nespretnija i sve tužnija na svoj rođendan...Fale mi one godine kada sam još bila premalena da shvatim važnost ljubavi,prijateljstva,premalena da se rastužim,premalena da razmišljam o godinama koje su prošle...Nedostaju mi one godine kada bi me na moj rođendan zadovoljila jedna torta ,a sad je potrebno puno više da bih bila sretna i nasmijana...Moj rođendan se sveo na to kako ću ga proslaviti,s kim,gdje,hoće li se drugi zabaviti...kad sam bila manja radilo se samo o meni i nikome drugom..nitko mi nije mogao ukrasti taj dan...nisam sebična(bar to mislim) ali nakon godine dana pomaganja drugima,slušanja njihovih problema i priča stvarno bih željela dan po svom...ali čak sam i ja naučila da život nije fer...a možda mi ovaj rođendan bude drugačiji,veseliji..ima još nade..tek je počeo...
možda ovaj dan ipak bude savršen na neki čudan način..a ako ne bude...onda ima još nade za idući...


BTW.:NE PIŠEM OVO DA BI MI SVI U KOMENTARIMA ČESTITALI ROĐENDAN JER TO NE ŽELIM,NEGO JEDNOSTAVNO DA SVE TO IZBACIM IZ SEBE...


The rest of your life is a long time and whether you know it or not it's being shaped right now. You can choose to blame your circumstances on fate or bad luck or bad choices or you can fight back. Things aren't always going to be fair in the real world, that's just the way it is but for the most part you get what you give. Let me ask you all a question. What's worse: not getting everything you wished for or getting it but finding out it's not enough? The rest of your life is being shaped right now with the dreams you chase, the choices you make and the person you decide to be. The rest of your life is a long time and the rest of your life starts right now
(Haley-ONE TREE HILL)




Brooke: ''Someone once said:
'It's the good girls who keep diaries,
the bad girls never have the time.'
Me... I just wanna live a life I'm
gonna remember,even if I don't write it down.'





WE ALL NEED A LITTLE HELP
SOMETIMES...

SOMEONE TO HELP US HEAR
THE MUSIC IN THE WORLD,,,

TO REMIND US THAT IT WON'T

ALWAYS BE THIS WAY...

THAT SOMEONE IS OUT THERE.

AND THAT SOMEONE WILL

FIND YOU!!!

Komentiraj { 25 } Print - On/Off - #

IGRAJTE ZA NJU,NAŠU VOLJENU...NEK JAČE KUCA TO SRCE VATRENO...

14.08.2008.

POZOR!Ovo će biti post posvećen našim sportašima koji brane boje naše malene zemlje Hrvatske u Pekingu...Mi smo jako mala zemlja,ali zahvaljujući našim sportašima,konačno će se čuti za nas...

Budući da je rukomet moj omiljeni sport,počet ću s njim...




Naši rukometaši već su dugo u vrhu rukometa,iako nam ostali nimalo ne pomažu...Pogotovo sudci,užasno su nepravedni prema nama ali mi i dalje pobjeđujemo...Na Olimpijskim igrama smo dobro krenuli,pobijedili Španjolsku i doslovno zgazili Brazil...Sutra je teška utakmica protiv Francuske ali ja vjerujem u njih da mogu pobijediti...Već stotinu puta su nam pokazali da su najbolji...



Naši dečki, kada ne igraju ili nisu na treningu, zdušno bodre ostale naše reprezentativce na Olimpijadi. Mogli smo ih jučer vidjeti sa vaterpolo kapicama na glavi, kako navijaju za vaterpoliste u maniri najglasnijih navijačkih skupina.

- Jako mi je drago i baš sam ih pohvalio zbog toga. Naši dečki su strastveno navijali i za košarkaše i za vaterpoliste. To me poglavito raduje. Svi hrvatski reprezentativci se međusobno podržavaju. U Olimpijskom selu se vidi veliko zajedništvo. Nema ljubomore i to je ono što nas sve ćini sretnima i ponosnima - završio je naš izbornik.

U našoj rukometnoj reprezentaciji ništa novoga po pitanju zdravstvenog stanja u odnosu na prijašnja natjecanja. Valjda to tako mora biti, bilo bi nam svima čudno da su svi zdravi. Moramo priznati da se još nismo nalazili u situaciji da moramo igrati bez Ivana Balića, za nas i većinu ostalih, najboljeg rukometaša na svijetu. Ono što je izbornik Červar uvijek naglašavo vrijedi i dalje, a to je da svoje rukometaše nikada nije opterećivao rezultatom nego je samo tražio da daju na svakoj utakmici sve od sebe. To se traži i sada, a to nikada nije bilo i upitno. Konačno, takav pristup nam je i donio pregršt medalja i donijeti će nam ih još.




Užasno mi je žao zbog Ivana Balića i njegove ozljede..pa ipak je on naš najbolji igrač...

KOŠARKA
Konačno i košarka dobiva mjesto u hrvatskom sportu...Zbog toga mi je neopisivo drago,pobijedili smo Australiju ali i europske prvake Ruse,što definitivno govori o našoj kvaliteti...Iako su ih mnogi otpisali,mi smo ih uvjerili u suprotno...=)





VATERPOLO





Izdvojila sam samo momčadske sportove,za ostalo sad nemam vremena,kasnije ću....=)


I ne zaboravite,već imamo jednu medalju,,,



Baruni - Neka Pati, Koga Smeta
Strofe:
Ima jedna, zemlja mala, sada svtko za nju zna
Ono sto je, bio Brazil, to je sada Hrvatska
HRVATSKA

Rekli su nam, da smo spori, pa su njemce poslali
A mi smi im, dali tricu, pa su kuci otisli

Ref.
Neka pati, koga smeta, Hrvatska je prvak svijeta
Neka samo, suze rone, mi imamo sampione

Strofe:
Ima jedno plavo more, ime mu je Jadransko,
A njegovi sume vali, sveto ime Hrvatsko
Rekli su nam da smo mali, mi se nismo bunili
Donjeli su prazne mreze, a mi smo ih punili

Ref.
Neka pati koga smeta, Hrvatska je prvak svijeta
Neka samo, suze rone jer mi imamo sampione

Neka pati koga smeta,Hrvatska je prvak svijeta
Nek` Hrvatska zvona zvone, mi imamo sampione

HRVATSKA, HRVATSKA, HRVATSKA
Mi imamo, sampione
HRVATSKA





Komentiraj { 34 } Print - On/Off - #

This is our town... This is where we're meant to be... This is our town.. We'll keep coming back because...

09.08.2008.

Mrzim ovaj osjećaj...Osjećaj kad je ljetu pri kraju...Kada znam da je naša uživancija ograničena na određeno vrijeme...Uvijek imam puno planova za ljeto,pa sam tako imala i za ovo...Neki su se ispunili,neki nisu...ali nije mi žao jer nikad se nisam držala planova...heh...Upoznala sam neke nove ljude,zbližila se s nekima koje sam znala od prije...Ali najvažnije od svega,provela sam mnogo vremena u smijehu i zabavi,s prijateljima koji mi znače najviše na svijetuuu...Bilo je stvarno svega,ali najviše neprospavanih noći...rofl


But, I'll be there for you, when the rain starts to pour.
I'll be there for you, like I've been there before.
I'll be there for you, cause you're there for me too.



Moja općepoznata vrlina koju zovem nevjerovatnom sposobnošću da se zalijem,zaprljam ili da zapnem za nešto doživjela je svoj vrhunac ovog ljeta...Jesti sladoled bez da se zaprljam postalo je jednostavno nemoguća misija za mene...Također nema tih stepenica i štoka za koji ja nisam zapela...Ali barem sam pravila komediju za ekipu...heh...Danas su počele olimpijske igre,a to znači da sam se ja opet uživjela...XD

Ja jednostavno obožavam taj osjećaj kada se svi ujedine i navijaju za našu zemlju HRVATSKU..

Stisni sake, stisni zube
Budi sto jesi, pokazi sto znas
Hodaj pravo ne gubi nadu
Imaj vjere tvoje vrijeme ce doc'
Jer zivot nije ni bajka ni san
Zivot nas tjera u novi dan
Preko trnja i kamenja
Ponesi boje svojih zastava...


Svijet voli pobjednike
Voli zlatno znamenje
Kada si prvi, svega si vrijedan
Na tronu moze biti samo jedan

Na tvome putu uvijek ce biti
Onih sto mrznjom krecu u boj
Njihove duse, su sitne duse
Njihova srca su bez ljubavi
Jer zivot nije ni bajka ni san
Zivot nas tjera u novi dan
Preko trnja i kamenja
Ponesi boje svojih zastava...




cmokiĆ,bokiĆ & zzopiĆ IDU....
*ekipi koja svaki dan vjesi preko puta Ivančice i ždere(oni znaju koji su to...) XD
*ekipi koja provodi vrijeme do jutra na msnu u konferenciji ili bez nje(također oni znaju koji su oni) XD
*mojoj Ivonici koja mi jakooo fali,ali nadoknadit ćemo mi to...=)
*Mony i Kristini(bilo mi je super kod tebe,Kristna...) =)
*i svim ostalim koje nisam spomenula a oni su željeli biti spomenuti...XD



Komentiraj { 34 } Print - On/Off - #

POSTOJI SAMO JEDAN KUTAK SVEMIRA KOJI MOŽEMO PROMIJENITI A TO SMO MI SAMI...

29.07.2008.

Bokić svima!Iskreno,nemam pojma o čemu da pišem...nakon tristo godina pojavilo se malo sunca u našem malom gradiću zvanom Požega...Kiša je padala cijeli prošli tjedan...A ja sam cijelo to vrijeme mislila u sebi:BJEŽI KIŠO S PROZORA!!! I ona je napokon pobjegla i pustila sunce natrag...
budući da ne znam što bih pisala jer nemam nikakve inspiracije a ne želim vas zamarati svojim životom jer uistinu nije zanimljiv,stavit ću malo slika,svog omiljenog grada -Požege...heh



Moja "voljena" gimnazija nekoliko dana prije Božića,kada je pao prvi snijeg...


Slavonija...Uslikano još prošlog ljeta...


Jutro...


Orljava...Davnih dana...


Nakon kiše...


BTW:sve su slike djelo mene i mog moba...

POZDRAV SVIMA KOJI UŽIVAJU NA MORU...I JA BI S VAMA...


E da,ovaj post je samo za Mimu...LOL!

Komentiraj { 62 } Print - On/Off - #

Looking to the future,what do you see?I really need to know now... Is there a place for me?

15.07.2008.

Sudbina nam daje roditelje, prijatelje biramo sami!

Odlučih ovaj post posvetiti prijateljstvu...Imati pravog prijatelja je najveće blago na svijetu...Razmišljam o svim onim ljudeima s kojima sam provela najranije dane djetinjstva a sada se jedva i pozdravimo...Ne znam zapravo zašto se više ne slažemo...Oni su se promijenili,ja sam se promijenila,a to je značilo automatsko zahlađenje našeg odnosa...Ali pravo prijateljstvo se temelji na prihvaćanju razlika i sličnosti,o prihvaćanju mene kao osobe,upravo onakve kakva jesam...I takvo prijateljstvo se ne bi trebalo mijenjati samo zato što si postao drugačija osoba...Svi se ljudi mijenjaju,htjeli to ili ne...Mijenja nas naša okolina.ljudi s kojima se družimo,stvari koje gledamo itd...

Nije najvrIjednije ono što imamo, već ono što jesmo...

Neki ljudi zaista ne shvaćaju bit prijateljstva...Zapravo nisam ni ja sigurna da uistinu shvaćam...Ali evo ono što sam dosad shvatila...Ako želiš biti dobar prijatelj,moraš osobu prihvatiti onakvu kakva jest,sa svim manama,slabostima...Možda upravo mane stvaraju naše vrline,jer ako izbrišemo svoje mane,možda smo izbrisali i vrline i postali potpuno drugačija osoba...Ne razumijem uvijek svoje prijatelje...Ali se trudim uvijek biti uz njih,plakati s njima,smijati se i vrištati...Ponekad su riječi suvišne i sama naša prisutnost može više pomoći nego milijun riječi...Svima treba netko tko će nas nasmijati kad nam se čini da se više nikad nećemo smijati,netko da nam pokaže radosti svijeta kada smo na njih zaboravili,netko tko nas probudi iz tuge i natjera nas da shvatimo da ni u čemu nismo sami...



Ne hodaj iza mene, možda te neću voditi. Ne hodaj ispred mene, možda te neću slijediti. Jednostavno hodaj kraj mene i budi mi prijatelj!! (A. Camus)

Ne razumijem uvijek svoje prijatelje ali se trudim shvatiti...Znam da nisu savršeni ali ih prihvaćam upravo takve kakvi jesu...I možda me ponekad naživciraju ali ja ih neopisivo volim jer me prihvaćaju sa svim mojim manama,vrlinama.snovima,ludim idejama,glupostima i pametnim mislima...


NADAM SE DA OVO IMA SMISLA! =)

Komentiraj { 32 } Print - On/Off - #

WE'RE NEVER GONNA SURVIVE UNLESS WE GET A LITTLE CRAZY!!!

02.07.2008.



budući da nemam ništa pametno za raditi,pišem ovaj post...=)
ljeto još uvijek traje,nekako mi je sve još uvijek čudno..ne mogu vjerovati da je već prošla godina dana...kao da sam jučer predavala prijavu za gimnaziju sa strahom u očima...a sad to rade neki drugi klinci...i prolaze kroz sve ono što sam ja prolazila...mijenjaju li se stvari dosta?ja bih prije rekla da se mijenjaju ljudi...čudna sam samoj sebi,promjenila sam se...pokušavam shvatiti kakva sam bila prije ali ne ide...imam osjećaj da sam prije bila bezbrižnija...i nasmijanija...sad me svaka glupost može izbaciti iz takta i samo je jedna sekunda DOVOLJNA DA POLUDIM....uglavnom...samo htjedoh reći da uživate u ljetu...ludujte i radite glupost jer ,vjerujte mi,sve će to proletjeti i postat ćemo odrasli...omg šta ja lupetam...bolje da ušutim...hh =)


SMS
Moja ulica


Nije ovo onaj isti grad
gdje smo djeca bili
ni ja vise nisam lud, ni mlad
samo ti se cini
a u nasoj staroj ulici
ja ne zivim vise
al' bar cu pjesmu da joj napisem

Rijetko imam vremena, al' znam
ponekad da svratim
i uvijek mi manja izgleda
nego sto je pamtim
tu, na broju tri, ja pozvonim
da li nekog ima
tu, na tvojim kucnim vratima

Ref.
Jer zivot nas je rasuo svijetom, kao bisere
i mozda se i sretnemo, ko zna kad i ko zna gdje
mozda bas tu, pod tresnjom sto nas je od kise sakrila
tu, gdje si me zadnji put poljubila

Rijetko imam vremena, al' znam
ponekad da svratim
i uvijek mi manja izgleda
nego sto je pamtim
tu, na broju tri, ja pozvonim
da li nekog ima
tu, na tvojim kucnim vratima

Ref. 2x





Komentiraj { 32 } Print - On/Off - #

SAMO JE JEDNO U MOM ŽIVOTU VRIJEDNO - DA PUSTIM SUZU S OKA JER TEBE VOLIM JA!!1

21.06.2008.

hrvatska kao što svi vjerojatno znate,hrvatska je izgubila od turaka...a oni koji su i gledali utakmicu(kao ja) znaju da su za sve to krivi sudci...turci su zabili gol izvan vremena i oni su ga priznali...burninmadheadbangmadpuknucu užas..svi su po gradu hodali ko mrtvi,bez riječi,u tišini,bilo je tako deprimirajuće..a kako i ne bi bilo kada su nam se sve nade srušile u par minuta...svi naši snovi...ali ja sam i dalje ponosna na nogometaše,na sve njihove pobjede...pa zbog njih engleska nije ni došla na euro(a koliko se ja sjećam engleska je prije bila jaka momčad...)



škola je konačno završila..jej...a koliko god sam jedva čekala da završi i brojala dane,opet mi je nekako žao što je gotovo...ovaj zadnji tjedan je bilo zakon,imali smo maksimalno po dva sata dnevno...žao mi je što ih neću sve viđati svaki dan i smijati se s njima...cryno







a opet...ljeto je...što znači.odlazak na spavanje u sitne sate,buđenje u dva popodne,izlasci,more,sloboda,bezbrižnost...ne mogu vam opisati koliko ja obožavam ljeto..to je jednostavno moje doba godine...



pozzz najviše mom razredu koji obožavam..heh...

1.B RULES!!!


Komentiraj { 25 } Print - On/Off - #

IGRAJTE ZA NJU,NAŠU VOLJENU...

12.06.2008.

još samo par dana do kraja škole...jedva čekam da se naspavam i odmorim ko čovjek...
već dugo nisam...iako mi ide na živce sve to učenje i to što doslovno budem mokra od vrućine,falit će mi društvo iz rareda...gluposti pod odmorima,provale pod satom...svi oni sati u deji..ajme ja pričam ko da ću sutra umrijet..ajme...=)




počelo je europsko u nogometu.i iako ne volim baš nogomet(sorry guys) ipak volim pogledati naše utakmice i budem presretna ako pobjedimo,kao što smo u nedjelju...nedavno mi je zbog ovih stihova: "bijelo crvena polja Hrvatska na dresu sjete me da ja volim te..." rečeno da ispada da ja volim Hrvatsku samo kad je ovakav nekakav događaj...to je potpuno daleko od istine...ja Hrvatsku volim kada spavam,kada se budim,kada sam živčana,ljuta,tužna,sretna...ona je jednostavno dio mene ...i normalno da ću navijati za našu repku u svakoj utakmici i da ću biti ponosna kada zabiju gol ili pobjede jer Hrvatska je jednostavno dio mene i uvijek ću je voljeti!!!SUTRA ĆEMO BITI U ŠKOLI KADA BUDE UTAKMICA,ALI NEMA VEZE,GLEDAT ĆEMO MI UTAKMICU...PRONAĆI ĆEMO MI NAČIN!moramo mi to gledati...ipak je nogomet najvažnija sporedna stvar na svijetu...uostalom u mom razredu ima 18 dečki tako da oni to sigurno neće htjeti propustiti...



do slijdećeg čitanja,budite lijepi,dobri i pametni...pozdrav! =)


ELEMENTAL-POD PRITISKOM
Remi:
Popuštam pod pritiskom ko sito puno pijeska.
Samljevena stvarnošću ponekad sam bijesna.
Na svijet i pijune, ja sam seljak bez bune
Buntovna kraljica drame bez zlatne krune.
Balansiram na niti lucida i ludila
Držim glavu nad vodom da ne bi potonula
Problemi se nakote, dok si rekao keks,
Nosim radnu knjižicu, doma sam spremila indeks
Objesila diplomu i ušutkala mamu
S pozitivom u duši nadam se novome danu.
I živim pod naponom, znam, tako mora bit
Kad bi bar bilo garancije da me neće dokrajčit.
Kod nas -se ne cijene- oni što stvaraju
Cijene se oni što gutaju i prilagođavaju.
U očaju nad time, patetično se smijem
Ratujem sa očekivanjima svoje okoline
Lupam glavom u zid što drži me u reštu
Trčim na pokretnoj traci i ostajem u mjestu
Mogu jurit za uspjehom al taj vlak neću stić
Sve dok u glavi ne napravim switch.

Refren:
Spustim pogled i ne vidim dno,
al guram dalje, guram dalje…
Dignem pogled i nevidim nebo,
al guram dalje, guram dalje

Čini mi se, mijenjam se, netko novi postajem
Dignem pogled i nasmijem se…
I guram dalje, guram dalje.

Shot:
Napravi ovo do tad, promijeni ovdje ovo tu,
Donesi to do tamo sad usput prebaci ono u...,
Do kada to sve to treba? e pa trebalo je jučer!
Pa ti radi radi svaki dan ujutro do navečer,
I tako cijeli mjesec, pitam se dal mi to treba
Stvarno zašto novci nikad ne padaju s neba,
Jer navečer sam za ništa, ujutro teško budim se
Kad ću ak' ne sad, dok još je snage, zato trudim se
Popuštam pod pritiskom al ne dam da me slomi,
Zato kažem sebi stisni zube, radi, radi čkomi,
Ili op ili trop a taj si trop nemrem dopustit
Skupo sad bi bilo samo klonut glavu spustit
Pa kroz sito i rešeto dam da navlače me na sve strane
Postoji li taj trenutak kad odjednom sve to stane
Bijesan sâm na sebe – što dam da me razjebe
I često stanem pitam se dal za sve ima potrebe

REFREN

Remi:

Jebe me to što bih trebala bit zrela,
Zrelost voli kompromis, a njega ne bih htjela
I prokleto je to što nemam želudac za mulce
A moram se smješkat svima što mi idu na živce
Kad ih pošaljem kvragu, ispadnem bezobrazna
Jer sam svima draža draga, pitoma i mazna
Okrivljujem svoju nervozu na PMS
Psujem državu i život, lako gubim zdravu svijest
Gutam gluposti i trudim se sve okrenut na šalu
Čekam dan da mi dozlogrdi glumiti budalu.

Komentiraj { 39 } Print - On/Off - #

I MAY BE A DREAMER BUT I'M NOT THE ONLY ONE...

27.05.2008.

evo vam jedan link da vidite koliko me dobro poznajete...KOLIKO ME DOBRO POZNAJETE



ZA MALO SMIJEHA....rofl
Dijalozi iz sudnica
Izvadak iz knjige 'Nered u sudovima', stvari koje su ljudi stvarno rekli, riječ po riječ, zapisani po daktilografima koji su bili prisiljeni ostati mirni dok su se izjave
davale.


Odvjetnik: Jeste li seksualno aktivni?
Svjedok: Ne , samo ležim tamo.

________

Odvjetnik: Kada ste rođeni?
Svjedok: 18-tog srpnja.
Odvjetnik: Koje godine?
Svjedok: Svake godine.

________
Odvjetnik: Koju opremu ste imali u trenutku udarca?
Svjedok: Gucci trenirku i Reebok tenisice.

________


Odvjetnik: Ta myasthenia gravis, utječe li na vaše sjećanje uopće?
Svjedok: Da.
Odvjetnik: Na koji način utječe?
Svjedok: Pa zaboravljam.
Odvjetnik: Zaboravljate? Da? Možete li nam dati primjer nečeg što ste zaboravili?

________


Odvjetnik: Koliko je star vaš sin, koji živi s vama?
Svjedok: 38 ili 29, ne sjećam se.
Odvjetnik: Koliko dugo živi s vama?
Svjedok: Oko 45 godina.

Odvjetnik: Koja je prva stvar koju vam je suprug rekao ujutro?
Svjedok: Rekao je 'Gdje sam, Maja?'
Odvjetnik: I zašto vas je to uzrujalo?
Svjedok: Moje ime je Patricija..

Odvjetnik: Recite doktore, je li istina da osoba kada umre u snu,
zapravo ne zna za to do idućeg jutra?
Vještak: Vi ste stvarno položili pravosudni ispit?

________

Odvjetnik: Znači dan začeća vašeg djeteta je 8 kolovoza?
Svjedok: Je.
Odvjetnik: Što ste tada radili?
Svjedok: Uh..
Odvjetnik: Znači imate troje djece, da?
Svjedok: Imam.
Odvjetnik: Koliko je djevojaka?
Svjedok: Pa tri.
Odvjetnik: A dječaka?

________

Odvjetnik: Kako je prestao vaš prvi brak?
Svjedok: Pa smrću.
Odvjetnik (zbunjeno): 'Čijom?'

Odvjetnik: Možete li opisati počinitelja?
Svjedok: Bio je otprilike srednje visine, kratke brade zapravo
neobrijan, crna jakna, ili možda siva, mislim .
Odvjetnik (prekida ga): Je li bio muško ili žensko?

________


Odvjetnik: Doktore, koliko autopsija ste izvršili na mrtvacima?
Svjedok: Sve autopsije sam vršio na mrtvacima.

Odvjetnik: Svi vaši odgovori moraju biti usmeni, dobro? Koju ste srednju školu pohađali?
Svjedok: Usmeni.

________


Odvjetnik: Možete li se sjetiti u koje ste vrijeme počeli pregledavati tijelo?
Svjedok: Pa, autopsija je počela oko 8:30 ujutro.
Odvjetnik: A gospođa je bila mrtva u to vrijeme?
Svjedok (ljut): Ne, sjedila je na stolu pitajući se zašto radim na njoj autopsiju

Odvjetnik: Doktore, kada ste radili autopsiju, jeste li provjerili puls?
Svjedok: Ne.
Odvjetnik: Aha. A krvni pritisak?
Svjedok: Ne.
Odvjetnik: A disanje? Jeste li provjerili disanje?
Svjedok: Ne.
Odvjetnik: Znači, ipak je bilo moguće da je pacijent bio živ kada ste počeli sa autopsijom?
Svjedok: Ne, nije.
Odvjetnik ( zadovoljno). Ne? A kako možete biti tako sigurni, nijednu provjeru niste radili?
Svjedok: Zato što osobe na koje padne betonska ploča od 3,7 tona nemaju tendenciju ostati žive.
Odvjetnik (ne posustaje): Da, da, a je li ipak moguće da s obzirom da niste radili niti jednu provjeru, pacijent bio živ, ili da je čak i sada ipak živ?
Svjedok (vidno uzrujan): Je, moguće je da je živ i vjerojatno je
odvjetnik!

Komentiraj { 32 } Print - On/Off - #